NEVISTIĆi

Kad se predstavite i rečete da se zovete, prezivate Nevistić, svi koji to čuju, počnu razmišljati pa to prezime ima nešto što podsjeća, asocira na neku NEVISTU i točno je tako.

Ispričat ću vam ovu usmenu predaju koja se u intelektualnim krugovima Nevistića zadržala do današnjeg dana, a za koju mnogi potomci Nevistića ne znaju.

Još za vrijeme studiranja u Zagrebu, šezdesetih godina prošlog stoljeća, često smo Virgilije i ja razgovarali o usmenoj predaji o nastanku prezimena Nevistić. Tada obeća velikom Virgiliju da ću proučiti tu usmenu predaju o nastanku prezimena Nevistić i dati na uvid potomcima Nevistića da ta usmena predaja o nastanku Nevistića ne ode u zaborav.

S ovom usmenom (može se reći usmenom - književnom predajom) neki intelektualci Nevistići, blizu su bili otkrića povijesnih činjenica o točnosti stoljetne usmene predaje o nastanku prezimena Nevistić u našoj domovini Bosni u Roškom polju.

Zašto tu povijesnu istinu nisu ovjekovječili mogu postojati opravdani i neopravdani razlozi, a ja vjerujem da će nove generacije Nevistića to učiniti.

Kada Turci osvojiše Bosnu 1463. godine preda im se na riječ bosanski kralj Stjepan Tomašević, sin bosanskog kralja Stjepana Tomaša Kotromanića i majke Vojače.

Nakon razvoda od Vojače, bosanski kralj Stjepan Tomaš Kotromanić oženi Katarinu Kosača, kćer hercega Stjepana Kosače.

Novoizabrano bosanski kralj Stjepan Tomašević svoju pomajku kraljicu Katarinu Kotromanić zadrža na bosanskom kraljevskom dvoru kao Kraljicu majku. Kraljica Katarina Kotromanić s kraljem Stjepanom Tomašem Kotromanićem imala je dvoje djece, sina Šimuna - Sigizmund i kćer Katarinu.

Nevjerni Turci pogaziše datu riječ i odsjekoše glavu posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću i njegovu mlađem bratu (savjetniku na dvoru kralja).

Dvoje djece kraljevog mlađeg brata, dječak i djevojčica živjeli su na kraljevskom dvoru i Kraljicu majku Katarinu Kosaču-Kotromanić zvali NEVISTA, a po lijepo povijesnom hrvatsko-bosanskom običaju kraljica Katarina Kosača-Kotromanić bila je NEVISTA njihova oca.

Posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić uz vojnu konjičku pratnju, bude sigurno dopraćena u Roško polje, izbjegavajući sve turske zamke, a cilj im je bio zarobiti bosansku kraljicu Katarinu Kosaču-Kotromanić i tako uništiti svako sjećanje na Bosansko-hrvatsko Kraljevstvo.

Zarobiše Turci dvoje njene djece, Šimuna - Sigizmunda od 15 godina i kćer Katarinu od 12 godina. Mlada djevojčica Katarina na putu za Tursku oboli i umre u Skoplju, a Turci joj kao kraljevskoj kćeri podignu spomenik, a sada pod turskim imenom Tahiri Hanuma. Sin Šimun – Sigizmund bude odgojen u Islamu te završi Turske vojne škole i postade vojskovođa kao veliki miljenik sultana Mehmeda i za svoje ratničke podvige dobi titulu sandžak-beg Karasa u Maloj Aziji, gdje je stalno ratovao protiv ratobornih Iranca.

Kraljica majka, Katarina Kosača-Kotromanić, iz Roškog polja sigurno dođe do Dubrovnika, a iz Dubrovnika u Rim.

Ono dvoje djece, kraljeva mlađeg brata, dječak i djevojčica, što dođoše u Roško polje sa svojom Nevistom Kraljicom majkom, Katarinom Kosačom-Kotromanić, ostadoše u svojoj voljenoj domovini Bosni (Roškom polju), a fratri da ih zaštite od turskog progona nadjenuše im novo prezime NEVISTIĆ, na sjećanje na njihovu voljenu Nevistu, posljednju bosansku kraljicu, Katarinu Kosaču-Kotromanić.

U 17. stoljeću, izgori roškopoljska crkva i s crkvom pisana povijesna istina o nastanku prezimena Nevistić. Sve se pretvori u pepeo, a pepeo vremenom nestade, ostade samo narodna predaja koju će vjerujem neki mladi povjesničar Nevistić, tragom pepela doći do Dubrovnika, Vatikana, sv. Jeronima u Rimu i ovjekovječiti kao istinitu usmenu predaju o nastanku Nevistića u koju sam ja i mnogi drugi Nevistići, posebno Virgilije, uvjereni da je ova usmena predaja koja živi i prenosi se s koljena na koljeno već 600 godina, stvarno istinit povijesni događaj.

Djevojčica izraste u lijepu djevojku kraljevskog roda koja svojom udajom za mladoga Gašpara, promijeni prezime Nevistić i preseli sa svojim mužem u Vržerala-Livno, tu se iz nekih razloga prozvaše Propadalo.

Domicilni Nevistići u Roškom polju, pobuniše se protiv Bega, a Turci ih kazniše tako da ih s najplodnije zemlje, preseliše na neplodne dijelove Roškog polja. Tada nastade raseljavanje Nevistića, po njima uvijek voljenoj Kraljevskoj Bosni; Bugojno, Travnik, Jajce, Prijedor, Gradačac i Sarajevo, gdje ih prozvaše Nevjestići.

Promatrajući Nevistiće po izgledu, manirama i njihovim intelektualnim dosezima samo u jednoj bosanskoj enklavi, selo Kolo-Tomislavgrad prvih 60 godina dvadesetog stoljeća, te iz te male lijepe enklave, dragog nam Kola, iznikoše veliki intelektualci:

Ivan (Ivica) Nevistić 

– službenik austrougarskog cara Franje gradu Županjcu, zajedno s Begom Kapetanovićem

– za uspješno vođenje grada kao i cijele župe bio je odlikovan od cara Franje

također bio je i jedan od utemeljitelja i dopisni član Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu

te jedan od članova odbora za preimenovanje grada Županjca u Tomislavgrad, na sjećanje tisuću godišnjice krunidbe hrvatskog kralja Tomislava

Dr. fra David Nevistić

– hercegovački provincijal, sagradio crkvu u Posušju

Dr. Ivan Nevistić

– urednik politike i sveučilišni profesor

– napisao najljepši esej u hrvatskoj književnosti o Ksaveru Šandoru Gjalskom

Dr. Mate Nevistić

 – pravne znanosti u SAD-u, član Komiterne

Dr. Frano Nevistić

 – filozofske znanosti,

 –  Sveučilišni profesor, zadužen za hrvatske sveučilištarce u NDH 

 –  ambasador u Vatikanu

Dr. Drago Nevistić

 – zajedno s velikom grupom hrvatskih intelektualaca robijao u Srijemskoj Mitrovici kao Hrvatski nacionalist,a za vrijeme NDH bio sudac u Zagrebu

Tomislav Nevistić, dipl.ing.građ.

 –  dva mandata teh. direktor Zavoda za izgradnju Grada Zagreba

 –  autor knjige: ARHITEKTURA I JOŠ PONEŠTO

Virgilije Nevjestić (Nevistić)

 – akademski slikar svjetskog glasa

 – vrsni intelektualac i pjesnik

Kolski pastiri (čobani, čuvari ovaca) odužiše se ovim velikim ljudima toga vremena predivnim pučkim stihovima.

Nevistići izučili škole

Počeli su pivat epistole (evandelje).

Kada srbočetnici bombardiraše Sarajevo i počiniše genocid nad našim narodom, među sarajevskim izbjeglicama 1993. godine u Zagrebu upoznašmo jednu prelijepu ženu, ženu velikog sarajevskog nogometaša Husrefa Musemića (koji je tada igrao u Italiji). Ustupišmo joj kao našoj izbjeglici, na korištenje, poslovni prostor u Tkalčićevoj ulici, bez naknade, a kada ona ču da se mi zovemo Nevistići, ostade bez riječi i nakon nekog vremena samo reče: ,, Pa vi ste rođaci naših Nevjestića iz Sarajeva!"

Nastavi lijepa gospoda Musemić: ,,Vjerujte mi da cijelo vrijeme u podsvijesti mislim, Bože, na koga me podsjećaju ovi ljudi, a kad ste rekli da se zovete Nevistići sve mi je postalo jasno. Moji djedovi i moji roditelji pripadaju sarajevskoj eliti, pa vam mogu reći da su Nevjestići krema elitnog sarajevskog društva." ispriča lijepa gospoda Musemić.

A da Nevistići vole svoju domovinu i da je nikada neće napustiti kada ih ona treba, evo primjera iz elitnog društva Sarajeva, dr. Mladen Nevjestić, kojeg oteše Srbi s ciljem da kirurškim zahvatima spasi neke četničke glavešine, a po naredbi UN-a vratiše ga Srbi u okupirano Sarajevo, u kojem je ostao kao jedini kirurg i nije ga napuštao cijelog rata. Kada se rat završi, odseli s obitelji u Australiju. Plejadi ovih intelektualaca iz enklave Kolo, pridružuju se nove mlade intelektualne snage koje obogaćuju znanost i kulturu hrvatskog naroda.

Martina Nevistić

 – završila školu suvremenog plesa Ane Maletić - Zagreb, diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te na Salzburg Experimental Academy of Dance, Austrija (SEAD).

Predavačica; Zagrebački plesni ansambl; Studio za suvremeni ples u Zagrebu; Bitef plesni Teater Beograd; Divadlo Študio tanza u Banskoj Bystrici, Slovačka; Ljubljana na Plesnoj akademiji, Dublin, Ireland dance centre

Tomislav Nevistić 

 – 29-godišnjak, stvara impresivnu plesnu karijeru u New Yorku i na plesnim pozornicama cijelog svijeta. Kao srednjoškolac na olimpijadi u Moskvi osvaja dvije srebrne medalje, a u Rimu zlatnu medalju. Završio školu suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu i prestižnu plesnu akademiju Alvin Ailey u New Yorku, te usavršavanje u školi Marthe Graham (smatra se majkom modernog plesa u Americi). Crni i bijeli plesači cijeloga svijeta pomno promatraju mladu hrvatsku zvijezdu što nebeskim sjajem svijetli plesnim pozornicama i filmskim ekranima.

Linda Nevistić

- završila srednju školu za primjenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu kao slikarski dizajner, a sada studira. Još su je u vrtiću prepoznali kao nasljednicu Virgilija.

Vjerna Nevistić 

- diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala na University of New York u Pragu

- trenutno radi doktorat na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu

- predaje osnove yoge studentima Kineziološkog fakultetu u Zagrebu

Ova storija o Nevistićima može se nadograđivati novo pridošlim intelektualcima Nevistića ili Nevjestića koji zadovoljavaju gore navedene kriterije samo uz suglasnost sva tri člana odbora za imenovanje.

Ukoliko jedan od članova odbora za imenovanje, ode iz odbora, bolest, smrt ili neki drugi razlog, preostala dva člana biraju trećeg člana, koji ima moralne i intelektualne vrijednosti prema datim kriterijima.

ČLANOVI ODBORA:

arhit.     Martin Nevistić

prof.      Mirko Nevistić

student Linda Nevistić

Upozna mlade generacije Nevistića kao i one starije, putem pisanih dokumenta, te spozna da Nevistići nisu bogobojazni, ali na obrani vjere, nacije i domovine, stoje čvrsto kao granit stijena.

Bilo nas je različitih ideologija, ali nikada izdajnika svoga naroda i svoje domovine.

Ostavljam vama dragi čitaoci da sami procijenite tko su ti Nevistići?

~VIRGILIJE

Usmenu predaju vama prepričao: Mate Nevistić - Lindo 

lektorirala: mag. prof. Božena Nevistić 

dizajner: slik, diz. Linda Nevistić 

Zagreb 2023. godine